Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Audiogrožđe. Večeras pričamo o najlepšem glagolskom obliku, a to je futur I.
Zašto je to najlepši glagolski oblik? Zato što označava radnju u budućnosti, a mi se uvek nadamo da budućnost donosi nove mogućnosti.
Kao što znate, najrelevantnije moderne misli o odnosu prošlosti i budućnosti iznele su dve žene, Hana Arent i Sara Konor. U kratkom osvrtu koji sledi navešćemo i primere za futur I.
U knjizi "Izvori totalitarizma", Hana Arent je kazala da su "uzaludni svi napori da se spasemo od neumoljive sadašnjosti u nostalgiji još netaknute prošlosti ili da predviđamo da će doneti zaborav bolja budućnost". Takođe, u knjizi "Između prošlosti i budućnosti", Hana smatra da je uloga pesnika i istoričara da sačuvaju sećanje na prošlost i učine ga izvorom smernica za budućnost.
Druga moderna filozofkinja, Sara Konor, u filmu Terminator 2 je kazala: "Budućnost nije zapisana. Nema sudbine sem one koju sami napravimo". Sećajući se tih misli, njen sin Džon Konor shvata da će ih Sara primeniti tako što će ubiti Majlsa Dajsona, budućeg izumitelja sistema Skajnet, smatrajući da će tako spasiti čovečanstvo od katastrofe do koje bi ga doveo Skajnet. "Dyson! Miles Dyson! She's gonna blow him away!" uzvikuje preplašeni Džon.
Upravo u ovom filmu primenjene su i humanističke misli Hane Arent. Naime, junaci filma su se setili kako je u prošlosti čovečanstva mnogo toga rešeno i mirnim putem. U neobjavljenoj verziji scenarija za film Terminator 2, Džon Konor govori Arnoldu Švarcenegeru o primerima kao što su Mahatma Gandi, film "Kosa" Miloša Formana, poljska Solidarnošć i studentske demonstracije 1968. u Beogradu. Džon Konor naročito objašnjava Švarciju kako je tada izgledao profesor Dragoljub Mićunović i navodi citate iz njegovih govora, oponašajući i Mićunovićevo oblizivanje.
U poslednjem trenutku, Džon i Arnold sprečavaju Saru Konor da ubije Dajsona. Ali ne ostaju na tome, već mu objašnjavaju i zašto je ona htela da ga ubije i opisuju mu kako će on, Dajson, usrati motku u budućnosti. Zato sve četvoro odlaze da reše problem dižući u vazduh postrojenje gde se pravi Skajnet, uz Arnoldovo obećanje da neće ubiti nikoga.
Kao što vidimo, futur I se gradi od prezenta pomoćnog glagola "hteti" i infinitiva glagola koji se menja. Njihovim stapanjem, uz asimilaciju suglasnika, dobijamo i kraći oblik. Oba su pravilna:
On će pokušati -> pokušat-će -> pokušaće.
Pored svoje osnovne uloge da označi ono što će se desiti, futur I se u modernom jeziku dosta često koristi da označi zapovest, za šta bi inače bilo pravilno upotrebiti imperativ.
"Daćeš nam porciju svinjskih rebaraca i Vajfert iz 1781. godine", kaže Miki kelneru u reklami za Vajfert iz 1781. godine.
Još jedan primer za ovakvu upotrebu imamo u pesmi grupe Činč, za koju sam tekst pisao ja.
Zdravo ženo, zdravo majko
Dačeš mi dževrek pečen jako
Zdravo bako, zdravo sestro
Dačeš mi produženo ekspreso
Ovakva primena futura I je džiberska. Isto tako, s moje strane je džiberski što sam citirao samog sebe, slično profesorima koji imaju običaj da kažu "Kako ja to imam običaj da kažem".
U ovom primeru došlo je i do glasovne promene pod nazivom treća palatalizacija odnosno interpalatalizacija, u kojoj prednjonepčani suglasnici đ i ć prelaze u tvrđe prednjonepčane suglasnike dž i č, dakle umesto daćeš dobijamo dačeš.