Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Audiogrožđe. Večeras pričamo o glagolskom obliku sa najstrašnim imenom, dakle o pluskvamperfektu.
Kao što se sećate iz škole, gradivo svakog predmeta sadržalo je neki pojam čiji je naziv bio toliko strašan da se obično nismo usuđivali da učimo tu lekciju, i obično smo iz nje dobijali jedan ako bismo je izvukli. Međutim, ako se sad, kao odrasli, ičeg i sećamo iz gradiva ovih predmeta, to su upravo te, takozvane strašne reči. Obično su išle u tročlanim grupama, i obično bi prva bila strašna, druga strašnija a treća najstrašnija.
Istorija | Cenzori, liktori, kvestori |
Geografija | Ljanosi, kamposi, pampasi |
Likovno | Dorski stub, jonski stub, korintski stub |
Muzičko | Čista kvinta, umanjena kvinta, prekomerna kvinta |
Biologija | Pljosnate gliste, valjkaste gliste, člankovite gliste |
Fizika | Magnetni fluks, magnetna indukcija, magnetna rezonanca |
Hemija | Benzen, benzol, benzin |
Matematika | Permutacije, kombinacije, varijacije |
Magija | Hokus, pokus, preparandus |
Kulinarstvo | Sol, papar, jedna žlica Vegete |
Kviskoteka | dr. Pavao Pavličić, dr. Boris Senker, dr. Lazo Goluža |
Filozofi | Tales, Anaksimen, Anaksimandar |
Tragičari | Eshil, Sofokle, Euripid |
Pesnici za decu | Gustav Krklec, Grigor Vitez, Gvido Tartalja |
Romani za decu | Družba Sinjega galeba, Dečaci Pavlove ulice, Družina Pere Kvržice |
Engleski jezik | Past simple tense, Present perfect tense, Past perfect tense |
Latinski jezik | Flexio nominum, Flexio pronominum, Flexio adiectivorum |
Ruski jezik | Именительный, Родительный, Дательный |
Srpski jezik | Perfekat, imperfekat, pluskvamperfekat |
Kao što smo rekli, najviše smo se plašili trećeg predstavnika u svakoj grupi: kvestora, korintskog stuba, prekomerne kvinte, člankovite gliste, Anaksimandra, dr. Laza Goluže i tako dalje. Slično kao što se i u svakodnevnom životu između Kande, Kodže i Nebojše najviše plašimo upravo Nebojše.
Tako su se naši roditelji između Emersona, Lejka i Palmera najviše plašili Palmera.
Njihovi roditelji su se između Čerčila, Ruzvelta i Staljina najviše plašili Staljina.
Rimljani su se između Cezara, Pompeja i Krasa najviše plašili Krasa.
Nekad je taj strah od trećeg člana bio opravdan a nekad i nije. Konkretno, korintski stubovi jesu komplikovaniji od dorskih i jonskih, člankovite gliste jesu komplikovanije od oblih i pljosnatih, Euripid jeste pisao najstrašnije tragedije, dr Lazo Goluža jeste imao najstrašnije brkove, ali između Cezara, Pompeja i Krasa poslednji je bio zapravo najmanje opasan.
E pa isto tako, između perfekta, imperfekta i pluskvamperfekta najviše smo se plašili pluskvamperfekta, samo zato što je poslednji u nizu i zato što ima najduže ime. A nema potrebe da ga se plašimo. U suštini, ako znamo prethodna dva oblika, znamo i pluskvamperfekat, jer on se upravo i gradi od njih.
Postoje dva oblika, normalan i nenormalan.
Normalan oblik dobija se od perfekta pomoćnog glagola biti i radnog glagolskog prideva glagola koji se menja. Na primer:
Ja sam bio čitao, a onda si me ti pitao šta sam bio čitao.
Čitanje se dešavalo u pluskvamperfektu, a pitanje u perfektu. Dakle pluskvamperfekt prethodi perfektu, i namena mu upravo i jeste da označi nešto što se desilo pre nego što se nešto drugo desilo. Zato se za ovaj oblik i kaže da označava davno prošlo vreme.
Nenormalan oblik pluskvamperfekta dobijamo i ako pomoćni glagol stavimo u imperfekat.
Ja bejah čitao, a onda me ti pitaše šta ja bejah čitao.
Ali taj oblik pluskvamperfekta koristi jedino Matija Bećković. Da se razumemo, i to je pravilan oblik, samo je nenormalan. Mi smo se u poglavlju o imperfektu dogovorili da takav oblik pluskvamperfekta, zajedno sa imperfektom i aoristom, postane deo administrativnog stila, to jest da se koristi u službenim aktima. Da to postane i da tamo i ostane.
A mi treba da nastavimo da se koristimo normalnim oblikom pluskvamperfekta, jer smo ga u jeziku pomalo zapustili. Dakle, je l se sećate kad smo bili imali ovu istu emisiju na radiju, pre nego što su je ukinuli? Sećate se, svega se sećate.