Uzvici

Dobro veče, ovo pre mene bio je Đorđe. Moje ime je Grožđe. Večeras pričamo o uzvicima, kao i o njima srodnoj vrsti reči - uzdasima.

Uzvici su reči koje nemaju jasnu gramatičku funkciju, oni služe samo da označe govornikov emotivni stav prema nečemu ili da nešto naglase, da nekog dozovu, podstaknu, oteraju ili ućutkaju odnosno da nešto zataškaju. Obično ih prati znak uzvika, sem kad su upitnog oblika.

Navešćemo najčešće uzvike srpskog jezika i njihove funkcije.

a?

ima upitnu funkciju, u značenju "šta?", "molim?", "izvinite, nisam vas čuo"

a-a

označava shvatanje ili odobravanje, koriste se i varijacije "aha", "ahaha", "ahh-hah, ha ha hah", primer: "aha hahha haha, znači tako stoje stvari"

aaa

označava strah, bol ili preneraženje, koriste se i varijacije "aaaa!", "aaaaa!" i ređe "aaaaaa!"

aj

služi da naglasi bol ili tugu, koristi se u srpskom folkloru, a koristi ga i glavni glumac filmu "Bogovi su pali na teme", u scenama kada shvata da se problemi nagomilavaju

ajde

služi da podstakne ili natera nekog na izvršenje neke radnje, "ajde brže", "ajde ćuti", "ajde beži"

alo

služi za javljanje i odazivanje na telefonu, ali i za obraćanje, primer: "Alo, narkomane", kao i za proveravanje da li je sagovornik čuo šta mu je govornik kazao, primer: "Alo, jesi ti čuo šta sam ti reko?"

au

označava shvatanje nepovoljne situacije, "au, pa onda smo najebali"

banzai

japanskog porekla, označava juriš japanske vojske

ćut

služi za ućutkivanje, varijacije su: "ću' bre", "šš" i "ššt""

e?

označava iznenađenje, u značenju "stvarno?", "nije valjda?", "sereš?" itd

eee

koristi se da naglasi tajnovitu neumitnost neke činjenice, na primer na pitanje kako su Egipćani napravili one piramide sa onako zastarelom opremom, stručnjaci će reći "eee"

eh

označava nevericu, u značenju "eh, pa to ne može"

ej

služi za dozivanje, koriste se i varijacije "hej", "ehej", "ej bre", "ks ks", "ej bre tamo", "ej konju", "ej slone" itd

fuj

označava gađenje

ih

naglašeni oblik od "eh"

ihihi

služi da označi veliku meru ili količinu, koriste se i varijacije "ihaj", "ihahaj" itd

ijuju

koristi se prilikom igranja kola i sličnih gluposti

hajde

finiji oblik od "ajde"

ha

koristi se za smejanje, obično u vezanom obliku: "ha ha ha ha"

he

nevešti oblik smejanja, obično u obliku "he he he he"

hi

prigušeni oblik smejanja, smejuljenje, smejanje u kragnu, uobičajeno "hi hi hi hi"

ho

oblik smejanja kod patuljaka iz "Snežane i sedam patuljaka", uobičajeno "ho ho ho ho"

hu

oblik smejanja kod kretena, uobičajeno "hu hu hu hu"

je

engleskog porekla, služi da naglasi odobravanje, koriste se i varijacije "jea", "ijea", "jo", "jo man" i druge

joj

služi da naglasi bol, koriste se i varijacije "ajoj", "ijoj", "jao", "jaoj", "ijaoj", "jebe!" i druge

kiai

japanskog porekla, naglašava udarac u karateu, lomljenje cigle, crepa, pločice za kupatilo i drugih keramičkih elemenata

los

nemačkog porekla, služi za preusmeravanje

mrš

služi za teranje ljudi i životinja, varijacije: "kuš", "iš", "šic", "čibe", "žibe", "žibe bre"

o?

upitni oblik, slično značenje kao "e?"

oho

označava predosećanje dobrog ručka ili sličnog zadovoljstva, varijacije: "oho", "ohoho" i u naročitim situacijama "ohohohoho"

ommm

istočnjačkog porekla, označava želju za smirenjem

opa

označava shvatanje o upravo izbegnutom padu ili drugoj vrsti štete, varijacije: "opla", "opala", "opalapala", "ups", "zamalo"

op

služi za podsticanje prilikom skijanja, uobičajen oblik "op op op op"

šnela

nemačkog porekla, služi za ubrzavanje radnje

ua

označava neodobravanje

uf

slično kao "ih"

uh

označava olakšanje ili veliki umor

uhuhu

slično kao "ihihi", varijacije su: "uhahaj" i "uhahahahaj"

ura

označava veliku radost, kao i juriš srpske i drugih vojski

vau

engleskog porekla, služi da naglasi oduševljenje ili čuđenje

Onomatopeja

Mnogi uzvici nastali su onomatopejom, podražavanjem zvukova iz prirode, na primer: bum, tras, pljus, mljac, zum, klik, krc, škljoc, puf, pant, hrumpf, ščk, žvrnjc, mrnjc, skvrč, sk-phhhh, bfff, nino-nino, uuaaaauuuuaaaauuu, ckckckc-bhhhhh...

Jednu grupu čine uzvici koji podražavaju neke vrste životinja, to su takozvani urlici: vau, grrr, mu, mjau, kva-kva, ko ko, kukuriku, zzz, žžžž, ck-ck, zk-zk, ale-ale, zvezda, partizan, srbija, hrvatska...

Neki uzvici podražavaju muzičke instrumente, to su takozvani akordi: blink, plink, cing, rmmm, tu-dum-tum, tuc-ss-tac-ss, ta-daaa, pam-pararam-pam-pam...

I tako dalje. Onomatopejom su nastali i mnogi zvuci koji se ne mogu zapisati slovima, čak ni otprilike. Oni, međutim, imaju svoje značenje i sintaksičku funkciju, što su osnovna svojstva reči, i zato treba da se uvedu kao jedanaesta vrsta reči u srpskom jeziku. Ovakve reči nazvaćemo uzdasi, i govorićemo o njima naknadno.