a i te roditeljske kolekcije,
ta njihova, da kažem perverzna strana,
to jest, to što oni strašno vole ili rade
čini ih bližim nama, razumeš
u skoro svemu ostalom oni su
normalni, dobri, nervozni , požrtvovani roditelji,
dosadno to može da bude
ali ovde, gde se iskazuje to specifično,
ma razumeš, siguran sam da da.
"One spoljne, vidljive promene, dešavale su se veoma sporo ('To mora brže', bio je stalno nezadovoljan D. Danlikov); ostale, manje vidljive promene, ipak su se dogadale često. Zanimljivo je to da su pratile pojavu novih dogadaja i ideja, koje bi, čim bi se napolju dogodile i nečim to zaslužile, odmah zatim stizale u muzej. U stvari, brzina promene eksponata je pratila promene životnih mena, a muzej je opisivao sam život ('živ život') njegovog vlasnika i kustosa."
(Danijel Kovač, Logika reke, pruge i otpada (poglavlje 'Muzej')
(Miloš Tomić je izložio ove objekte je u julu 2004. na izložbi "Kolekcije i akomulacije" u SKC-u, u okviru Bijenala mladih u Vršcu. Autor izložbe je Vladimir Tupanjac, a na njoj su još učestvovali i: Aleksandar Zograf, Ivana Kličković, Kosmoplovci, Mileta Prodanović, Saša Marković Mikrob i grupa Škart).