Cinc | Skart home | Kalinjingrad | Intervju | CV | Kuvarice | English version of this page
Ako ovaj grad u sebi uopšte ima nekog kosmopolitskog duha, ako ima nešto
što ga čini velikim, pored miliona stvari koji ga čine malim
i provincijalnim, onda je to zato što u njemu žive ljudi kao što
je autor ovih crteža.
Automobile poznaje do poslednjeg šrafa ("...on definitivno o automobilima
zna najviše u ovom gradu. To sam shvatio kada mi je rekao marku presvlake
automobila koji je prestao da se proizvodi pre 30 godina", rekao je jedan
poznavalac autora ovih crteža). Ima izvanredan konstruktivni i crtački
dar. Kada crta ove crteže, to radi kao ploter (može i na slepo da
nacrta automobil - već je provereno). Brzo, sigurno, linije jure jedna
drugu. Svi modeli koji su ovde izloženi nastali su za oko dvadesetak
sekundi ("Pa to je ozbiljan profesionalac. Mi smo mislili da je neki amater
kada to radi iz hobija, kako ste nam kazali" - rekli su nam, zapanjeni, dvojica
istaknutih nemačkih industrijskih dizajnera kojima smo pokazali ove crteže).
Samo jednom je učestvovao na nekom takmičenju za dizajn automobila,
1990. Cenjeni nemački auto časopis je raspisao konkurs za dizajn
malih automobila - autor ovih crteža je osvojio prvu nagradu (na crtežu
je bila i fleka od prolivene kafe - mrzelo ga je da crta ponovo - na fotografiji
gde objavljuju nagrade vidi se predstavnik "Sitroena" kako drzi
papirić sa velikom flekom). Nagrada je bila boravak od mesec i po dana
u Folksvagenovom dizajn birou (poslao je adresu sela gde žive baba i
deda a gde je odlazio jednom godišnje - kada je otišao rekli su
mu: "Stiglo ti je pismo iz inostranstva pre pola godine". Trebalo je poslati
fotografiju i lične podatke, da bi ga zvanično pozvali. "Taman posla,"
rekao je, "da moram da govorim engleski, ili još gore, nemački,
koji ni ne znam"). Nije otišao. Nikada više nije slao svoje crteže
na konkurse ("Jednom sam probao i imam 100% uspeha, dovoljno je." - kaže).
Pored automobila, crta i jahte i brodove (diplomirao je sa projektom putničkog
broda, na Arhitektonskom fakultetu, iz druge, pošto je prvi put prevideo
svoje ime na spisku pa su ga prijatelji kasnije obavestili da je imao zakazanu
odbranu), crta avione, vozove, nameštaj. Sve što crta odlično
i poznaje (nedavno sam ga pitao: "Koliko si knjiga pročitao?" "Ne znam
ni sam koliko sam pročitao ukupno, možda preko hiljadu, nekada sam
čitao više, u srednjoj školi sam čitao oko 150 knjiga
godišnje, sada nemam vremena, ako i čitam to je samo SF").
Deset godina je radio kao noćni čuvar, a tokom dana sa nama ("Ja
sam jedini čovek na svetu koji odlazak na posao smatra završetkom
radnog dana"). Sada ima redovan posao koji ne voli mnogo jer nema veze sa
stvarima koje ga zanimaju ("Ovakvi ljudi na zapadu zaradjuju milione - rekao
je za njega jedan odličan umetnik") a radi i mnoštvo drugih stvari,
ponekad danonoćno, kao mrav ("Želeo bih da živim negde na obali
mora i pecam, negde gde je dosada glavni uzrok smrti"). Svetski čovek.
(Ove crteže izložila je grupa Škart
u julu 2004. na izložbi "Kolekcije i akomulacije" u SKC-u,
u okviru Bijenala
mladih u Vršcu. Autor izložbe je Vladimir Tupanjac, a na njoj
su još učestvovali i: Aleksandar
Zograf, Ivana Kličković, Kosmoplovci,
Mileta Prodanović, Saša Marković
MIkrob i Miloš Tomić).