Danas većina ljudi ima foto-aparat, profesionalni ili amaterski, na mobilnom telefonu ili na kvalitetnom stativu, aparat viskokog kvaliteta ali i aparat diskutabilnog kvaliteta.
Svedoci smo trenda pravljenja umetničkih fotografija. Danas svi prave umetničke fotografije.
Danas svako beleži svoje posebne trenutke, svoje doživljaje, svoje avanture, svoje nove prijatelje, svoje stare prijatelje, svoja letovanja i svoja zimovanja.
Danas svako pravi fotografije za koje misli da su nesvakidašnje, maštovite, prvi put viđene, fenomenalne, genijalne, neobične, fascinantne, najbolje, sasvim dobre, najjače…
To su umetničke fotografije.
Šta su umetničke fotografije?
To su one fotografije na kojima se vidi deo nekog predmeta ili deo nekog objekta, deo nekog prevoznog sredstva, dakle motornog vozila, deo tkanine, parče cipele, pedalj košulje, pramac broda, veslo sa čamca, saksija na simsu, taraba u centru grada, grafit preko cigle, kaldrma pod kosim uglom, deo šešira, naliv-pero, šraf na tenku, šraf na elektronskom uređaju, šraf na konstrukciji nekog mosta, točak od skejtborada i samo komad Ajfelove kule tako da se uopšte ne provaljuje da je u pitanju simbol Pariza i cele Francuske.
To su posebno one fotografije na kojima se vidi konac koji prolazi kroz iglene uši, samo jedan deo patike Starke, samo znak od Najke, zrno kafe na somotnoj podlozi, čamac na grani nekakvog drveta, teniski reket kroz koji se provlače rezanci za špagete, sarma u vinovom lišću na providnom staklenom stolu, stepenice koje se nalaze u prirodi a da nigde u okolini nema nikakve kuće, zvučnik iz koga izlaze čivije od gitare, samo deo propelera od aviona, stari ključ u neobičnoj bravi, devojka na promaji kojoj je kišobran poluotvoren, taksimetar u Taxiju na kome piše – 240.00 dinara, cipela na mašini za veš, tegla prirodnog džema na ivici stola, frizbi koji leti preko auto-puta, samo jedan čovek u bioskopu, spomenik Lenjinu ispred ulaza u moskovski stadion pored koga se nalazi zastava Mančester Junajteda, panda koja ljubi olimpijske krugove, lopta za pilates na kojoj sedi Majkl Stajp, vrata na staroj zgradi koja su u jako lošem stanju, prozor sa koga visi polomljena roletna, nilski konj koji izlazi iz Dunava pored sportsko-rekreativnog centra 25. Maj, izlog prodavnice u kojoj se prodaje samo seckano povrće, bandera na kojoj se nalazi polomljena sijalica, komšija koji radi sklekove na krovu zgrade iz 50-ih godina, dve devojke koje se ljube ispred turske zastave, praher za tepih koji visi na sasvim običnom ekseru, samo jedno rebro od radijatora, dugme na đubretarcu, noga koja prolazi kroz vrata, žice i gvožđurija koje nikom ne trebaju, nekakva burad sa vinima, samo levi ugao kompjuterskog monitora, drvena varjača u tegli za euro-krem, izgužvani papirići na izgužvanom tepihu, klupa u parku na kojoj je urezano – Vuk SPO, vanillin šećer na glatkoj površini šahovske table, ulje za sunčanje u frižideru, parče leda na Kopakabani, suncobran pored aut linije na stadionu Atletika iz Madrida, parče Reforma torte na mermernom podu, kuvani kukuruz na polici u Vojnom muzeju, palica za mini-golf naslonjena na veliki drvo pored američke ambasade, pocepane novine, čačkalica zabodena u kružić zimske salame u okviru mezea na stolu, čačkalica zabodena u komad kačkavalja u okviru mezea, deo reklame na zgradi koja ne svetli do kraja rečenice, plavi slončiči na nogavici pidžame, deo zida zgrade iz 20-ih sa koga je otpao deo fasade pa se naziru cigle, kasetofon iz 80-ih pored spomenika neznanom junaku na Avali, kazaljke časovnike pod uglom od 47 stepeni, dve italijanske zastave na istoj zgradi, televizor iz 40-ih na sred žitnog polja, senka čoveka koji nam prilazi sa strane, dizalica koja se ogleda u staklenoj fasadi velike, poslovne zgrade, zastava Nemačke prebačena preko ograde na balkonu zgrade u ulici Kneza Miloša bez ikakvog razloga, spomenik zahvalnosti Francuskoj na Kalemegdanu koji se vidi kroz krošnju zanimljivog drveta i tako dalje, i tako dalje.
Zato, pravite umetničke fotografije, a mi ćemo to objavljivati.