Dobro veče, ovo pre mene je bio Đorđe. Moje ime je Grožđe.
Prošle nedelje prolazio sam ulicom 27.marta i primetio kiosk na kome je pisalo:
Šunkom
Tunjevinom
Kačkavaljem
Bekonom
Ceo natpis mi je upao u oči upravo zato što je ovo poslednje bilo precrtano crvenim flomasterom, dakle nisu više imali palačinke sa bekonom. Pokušavao sam da se prisetim usput šta to beše bekon, i zaključio da je u pitanju slanina, jer slanina se na engleskom kaže "bejkon", a kod nas se i prezime engleskog filozofa Frensisa Bejkona obično takođe transkribuje kao Bekon.
Premda, kad sam malo razmislio, palačinke sa filozofom Bekonom bile bi mnogo zdravije od ovih sa slaninom. Znate, između takozvane duhovne hrane i standardne prehrambene hrane ima mnogo više veze nego što vi mislite. Frensis Bekon je sam rekao da "neke knjige vredi okusiti, druge progutati, ali samo mali broj njih vredi sažvakati i svariti". A vi ćete se složiti da neka jela treba prelistati, iz nekih pročitati naslove i pogledati ilustracije, ali malo koja jela treba zaista pročitati, podvući najbitnije i prepričati kolegama.
Nedavno sam govorio o novim oblicima pakovanja lako hvarljive hrane, kao što su mleveno meso u tabletama, jogurt u oribletama ili kozji sir u septoletama. Međutim, kad bi se u ovim sparnim danima sendviči i palačinke nadevali mislima velikih mislilaca, po modelu palačinki sa Bekonom, to bi značilo podići kulturni nivo nacije i njeno telesno zdravlje u isto vreme. To bi bilo sjajno, sjajno.
Evo nekoliko novih, zdravijih oblika misaono-prehrambene hrane koji bi uskoro mogli da se razviju:
Mešano meso na roštilju, takozvani artiljerijski plotun, treba garnirati Platonom, eventualno Plotinom. Kao napitak, imate sok od Sokrata i šampanj od Montenja, a za dezert preporučujem jagode sa šlagom i Šlegelom. Nemojte, ako baš ne morate, sa Hegelom.