Dan je bio onako panonski depresivan, voz do Novog Sada je gušiooo, gušiooo, ali mi smo bili iznad situacije, alal nam vera. Došli smo u Izbu, gde smo pre dve godine svirali i pitali smo ženu što je sedela jesu li Mileta ili Sveta možda tamo.
"Paa, Sveeta ti je u Ameerici, a Miileta, ta nee znam, možda je u Novom Sadu, mogu ti daat teleefoon."
E u kurac, onda sam se setio da oni više ne drže Izbu (sudeći po sajtu reklo bi se da je i dalje drže, vidi razne stvari, na primer zen strip o Jošiju Mačidi koji se prima na pljeskavicu.)
Utom smo se našli sa urednikom Inkubatora po imenu Aleksandar Saša Šandorov (sjajan momak odranije poznat iz pop grupe Sara Kej), došli su momci sa kamerama i išao je intervju po fazonu Kulturnog nokauta, jedan po jedan, pa se mi kao prozivamo, pa Irela kaže da je mi kao mučimo, pa Đorđe kao ne zna kako se Srki preziva, pa Srki kao sve ovo radi zbog diplomskog jer on je l te studira defektologiju, i tako.
Snimanje emisije obavljeno je u Studiju Zid u Sremskoj Kamenici, pristojan studio, a tonac Stefan Popović se pokazao kao super lik. Otpržili smo, iz prvog tejka, ovako: Zdravo Papića, Mladog, Aben Zi..., Dastina i Bravo Maju.
Nažalost, žurili smo na voz, te nismo uspeli da pojedemo onaj genijalni novosadski sladoled od 3 dinara po kugli, i ja nisam uspeo da se slikam ispred butika Luca di Conte, što mi je tradicija svaki put kad dođem u Novi Sad.
Treba povremeno doći u Novi Sad, malko je usporen grad ali to posle
beogradske neuroze dobro dođe za nerve i za zdravlje.
U poslednje vreme stavljam fotke uglavnom u veb rezoluciji. Ako nekome iz Le Monde ili Süddeutsche Zeitung treba neka fotka u boljoj rezoluciji, nek mi se javi.