Slusajuci svoju baku iz Vranja i amazonsku muzicku grupu sa neobuzdanim, distorziranim
gitarama "Yeah, Yeah,yes", prekopavajuci pancevacki i beogradski buvljak
u potrazi za ciganjskim, psihodelicnim komadima odece
a, ovako, skolovani slikar s aosetljivim, poetskim srcem
ali i ljubitelj autenticnog, "konkretnog" detelja,
Marija Djordjevic(1980.), u masti gitarista bucne zenske eksperimentalne grupe,
pocele je da veze ove broseve kao da ih sprema za dragoceni svoj miraz.
Inspiracija joj bese svet djindjuva sa seoskih vasara i sabora,
izvetrelih secernih ukrasa iz izloga starih poslasticara, nesolidni plastikaneri,
ali i bezobrazni crtezi, skrabotine na zidu
ali i neljudski strpljivo rucno izradjene i ukrasene cipele i rukavice iz kraljevskih riznica
francuskih i kineskih i arapskih palata.
i jos i jos....
Ovi, brosevi, da vas slucajno ne cuje da kazete bedzevi - BROSEVI, dakle,
radjeni su od jeftino kupljenih ili najdenih materijala koji su onda doslikavani,
i crtezima i perlicama dovezivani.
Prodavani su bez uspeha u jednom madridskom butiku
ali je to zato sto su stajali u nekoj tamo casi
a ne na vidnom mestu kao sto bi trebalo.