1. 2. 2012. Izvolte spot za Februar. Prvi php video ikada.
31. 12. 2011. Daje se na znanje da smo objavili svoj zvanični četvrti album Kalendář! Izvolte slušajte.
9. 12. 2011. "Pantologije" Stanislava Vinavera Eto doživeo sam da se pojavim u nečijem diplomskom radu, pa još u Duškinom. To povodom "opere" što sam onomad pravio za Horkestar po Vinaverovom libretu. Pročitajte ga, ali stvarno, jer je super, a onda lepo pročitajte sve od Vinavera.
Evropa se menja. Postaje sve finija. Urednija. Sve bolja.
Ukoliko pogledate neku utakmicu Reala iz Madrida, biće vam jasno da publika sedi kao na nekoj pozorišnoj predstavi. U Operi. U pozirištu. U kazalištu.
Nema vatrenog navijanja. Nema zastava. Nema transparenata. Nema čak ni navijačkih šalova. Ili se bar ne vide. Nema više ničega.
Nema ni pobeda Reala.
Evropski kontinet gubi emocije.
Nestaje strast.
Udobnost je ubila živopisno navijanje na stadionima. Talase. Skakanje. Urlanje.
Jedva da ima aplaudiranja.
To je zbog toga što evropski čovek postaje čovek bez strasti.
Postaje čovek službenik.
Čovek funkcioner.
Čovek direktor banke.
Čovek predstavnik sektora za finansijke poslove.
Čovek ministar.
Čovrek ombudsman.
Čovek bela košulja sa kravatom i crnom torbom preko ramena i sa strane.
Čovek besprekorne frizure.
Čovek nežan, mekan čovek.
Zbog toga, fudbalski stadioni, nekadašnji hramovi strasti i herojizma, postaju domovi kulture i klubovi književnika. Biblioteke. Akademije nauka i umetnosti. Centri za razvoj demokratije. Turističke organizacije. Savezi filatelista i numizmatičara. Društva srpsko-japanskog prijateljstva.
Zbog toga je važno da se na fudbalske stadione vrate tribine za stajanje.
Važno je da se vrate po negde i drvene klupe.
Važno je da se vrati iskreno navijanje.
I naravno, važno je da se vrati huliganizam.
Kasnije naravno, on mora biti suzbijen, ali će postojati.
Kao sto će postojati i strast.
A ne kao u ovom trenutku, u kome postoji samo uljudnost i nežno treptanje blagim, strpljivim, evropskim okicama.