1. 2. 2012. Izvolte spot za Februar. Prvi php video ikada.
31. 12. 2011. Daje se na znanje da smo objavili svoj zvanični četvrti album Kalendář! Izvolte slušajte.
9. 12. 2011. "Pantologije" Stanislava Vinavera Eto doživeo sam da se pojavim u nečijem diplomskom radu, pa još u Duškinom. To povodom "opere" što sam onomad pravio za Horkestar po Vinaverovom libretu. Pročitajte ga, ali stvarno, jer je super, a onda lepo pročitajte sve od Vinavera.
Prošlog vikenda ste primetili da je legendarni Centralni teren na Vimbldonu dobio krov koji će omogućiti igračima da nastave započeti meč onda kada počne da pada kiša.
Sigurno se sećate koliko puta je kiša prekidala mečeve na Vimbldonu, pa se dešavalo da uz jedan meč provedete 4 sata umesto 2 sata. Ipak, to je bilo dobro. Mislim, to produžavanje meča. Ta neka vrsta regularne neregularnosti. Ta vrsta trajanja jednog događaja. Vimbldon je dakle uspevao u onome u čemu nije uspeo recimo film ili pozorišna predstava. Uspevao je da produđi zadovoljstvo. Pojedini mečevi su trajali i trajali i trajali, kiša je padala i padala i padala, a mečevi su se posle kiše nastavljali i nastavljali i nastavljali.
Najjače je bilo kada se dešavalo da se meč prekine usled kiše, pa se nastavi sledećeg dana.
Izuzetno je kada prirodna nepogoda postane zapravo prirodna pogoda koja produžava radost ljubiteljima jednog sportskog događaja.
Samo jednom mi nije bilo dobro za vreme Vimbldona. To je bilo onda kada je Boris Beker u finalu vodio sa 2:0 u setovima protiv Stefana Edberga, pa je meč bio prekinut, a zatim nastavljen narednog dana, a onda Beker izgubio.
To je bilo legendarno finale u kome se praktično produženo zadovoljstvo iz prvog dana pretvorilo u produženo nezadovoljstvo. Ipak, Beker je bio na neki način jedan od najvećih careva Vimbldona, a uskoro počinje novi turnir u Vimbldonu, ovoga puta pod otvorenim krovom.