Dobar dan,
Ovo je prvi put da vam kažem dobar dan. Do sada je, sećate se bilo uglavnom Dobro veče.
Nema razloga da bude Dobro veče. Snimamo danju.
Smatram da treba da se zahvalim Ronaldu Reganu. Mi smo jednim delom deca njegove Amerike.
Tačnije kada smo bili deca Ameriku je vodio Regan. Generacije koje su došle posle nas su deca Bušove, Bilove, pa opet Bušove, a zatim još jednom Bušove Amerike.
Zato razumem one koji su bili deca za vreme Bušove, Bilove, i Bušove Amerike. Oni nemaju taj kontakt sa Amerikom koji smo mi, deca Reganove Amerike ostvarili sa Amerikom, i zbog toga na Ameriku gledaju onako, ljutito, mrko.
To međutim nije problem.
Problem je to što deca Bušove, Bilove, pa opet Bušove, i još jednom Bušove Amerike u isto vreme i deca Blerove Engleske.
Razlog tome je taj što su oni bili deca u trenutku kada se pojavio Toni Bler. Zbog toga oni na isti način gledaju Englesku, ljutito, mrko.
Ovi koji su bili deca ranije, odnosno mi, to su deca koja su bila deca kada je Englesku vodila Tačer.
Zbog toga smo mi, bar mi se tako čini OK i sa Engleskom.
Zbog toga se zahvaljujem ne samo Ronaldu Reganu, nego i Margaret Tačer.
Deca Bušove, Bilove, Bušove Amerike, i istovremeno deca Blerove Engleske su OK samo sa Srbijom.
Sve to zajedno nije veliki problem, i sva deca zajedno treba ipak treba da se zahvale pre svega Čerčilu.
Sad neko može da kaže nešto tipa: "E, pa šta ti imaš da se zahvaljuješ Reganu i Tačerki?"
Pa, pazi, imam.